Grafit sadrži određene nečistoće, pa kako izmjeriti sadržaj ugljika i nečistoće u grafitu? Za analizu tragova nečistoća u grafitu u pahuljicama, uzorak se obično pepelji ili vlaži da bi se uklonio ugljik, pepeo se rastvara kiselinom, a zatim se određuje sadržaj nečistoće u otopini. Danas će vam urednik Furuite Graphite reći kako se mjere nečistoće grafita:
Metoda određivanja nečistoća grafita je metoda pepela, koja ima određene prednosti i poteškoće.
1. Prednosti metode pepela.
Metoda pepela ne zahtijeva rastvaranje pepela ultra čistim kiselinama, čime se izbjegava opasnost od unošenja elemenata koji se mjere, pa se široko koristi.
2. Težina metode pepela.
Takođe je veoma teško detektovati grafitni pepeo, jer mu je potrebno sagorevanje na visokoj temperaturi da bi se pepeo obogatio, a na visokoj temperaturi pepeo će se zalepiti za čamac uzorka i teško se odvojiti, što dovodi do nemogućnosti preciznog određivanja sastav i sadržaj nečistoća. Sve postojeće metode koriste osobinu da platinasti lončić ne reagira s kiselinom. Platinasti lončić se koristi za spaljivanje grafita u pahuljicama za obogaćivanje pepela, a zatim se uzorak direktno zagrijava kiselinom u lončiću kako bi se uzorak otopio. Sadržaj nečistoća u grafitu u pahuljicama može se izračunati mjerenjem komponenti u otopini. Međutim, ova metoda ima neka ograničenja, jer grafit u pahuljicama sadrži veliku količinu ugljika, što može učiniti platinasti lončić krhkim na visokoj temperaturi, lako dovesti do loma platinastog lončića, a trošak detekcije je vrlo visok, pa je teško za široku upotrebu. Budući da konvencionalna metoda ne može otkriti nečistoće u grafitu u pahuljicama, potrebno je poboljšati metodu detekcije.
Vrijeme objave: Nov-07-2022